Kada utišam um... osjećam!

27.08.2021. 20:57

Šta nas očekuje kada utišamo um, koji stalno nešto ispituje, analizira, pretpostavlja i predviđa? Šta dolazi na red kada zaboravimo na sve te stavke sa svoje dnevne ili sedmične "to do" liste?! Možda je red na nas... Možda smo to konačno mi!

I šta je to zapravo?! Svašta, a opet ništa sa naše liste zadataka i obaveza koju obično sastavljamo, pišemo ili smišljamo ponedjeljkom ujutro! I puno toga je tu, ali opet najviše mira, tišine i osjećaja sa kojima nismo u kontaktu ni blizu onoliko koliko bismo mogli i trebali biti jer smo društveno i kulturalno uslovljeni, a samim tim i naviknuti na konstantno druženje sa svojim mnogobrojnim mislima, dok od samoće, tišine i svojih osjećaja obično bježimo. Razloga za to je više, ali najčeće je to strah od samoće, jer ne shvatamo da samoća nije isto što i usamljenost, a posebno je tu i strah od svih tih silnih osjećaja koje smo dugo potiskivali i tako držali pod kontrolom, a koji bi u svakom trenutku mogli izbiti na površinu, samo ako dozvolimo sebi da se opustimo i pustimo tu prijeko potrebnu kontrolu, koja nam daje iluziju lažne sigurnosti. Jer šta je to zaista moguće iskontrolisati? Druge? Baš i ne! Jer svako prije ili kasnije u svakoj situaciji uradi ono što želi i ono što misli da treba. Sebe i svoje osjećaje? Ponešto i na neko određeno vrijeme možda da, ali dugoročno svakako ne. Jer sve se ispolji, sazna i iskristališe, prije ili kasnije...

Zato, što se prije opustimo i priznamo da realno ništa nije pod našom potpunom kontrolom, lišićemo se bespotrebne nelagode i strepnje, i živjeti mnogo ljepše i lakše.

U skladu s tim, ako svaki dan, bar na 5 minuta sjednemo sami sa sobom, isključimo um i u miru i tišini dođemo u kontakt sa svojim emocijama, učinićemo sebi jednu veliku dugotrajnu uslugu. Jer šta god da je tu, u našem unutrašnjem svijetu, i ma koliko da nam se to trenutno sviđalo ili ne, to smo sve mi i sve to je samo naše. I dobro i loše, i pozitivno i negativno, i prijatno i neprijatno! Sve to je dio nas, dio jedinstvene i kompleksne cjeline koja baš ovakva kakva je ne postoji nigdje drugo na cijelom svijetu. Pa zašto onda malo za promjenu um ne staviti na off, a srce na on... Zašto se malo ne odvažiti i upustiti u tu novu, neočekivanu avanturu upoznavanja sebe? Zašto ne dozvoliti sebi da uživamo na tom uzbudljivom putovanju otkrivanja svih dijelova sebe – i bliskih i dalekih, i svijetlih i tamnih, i lijepih i manje lijepih? Jer tek kada otkrijemo, prihvatimo i potrudimo se da integrišemo sve njih, bez samoobmanjivanja, mi postajemo mi. I tek tada možemo predstaviti svijetu svoj pravi self, ispoljiti autentičnost, i pronaći svoje ljude i svoje mjesto pod suncem.

 

 

Naravno, svi mi više volimo da vidimo i pronađemo ono što je lijepo i dobro u nama, te samim tim imamo i prirodan otpor prema neprijatnim osjećajima i tamnijim fragmentima naše ličnosti i naše duše. Međutim, dok ih ne osvijetlimo, ne prepoznamo i ne prihvatimo postoji velika mogućnost da ćemo samo životariti, a ne živjeti lijepim, skladnim životom, jer iako je naizgled sve na svome mjestu, s vremena na vrijeme će nas preplavljivati i opterećivati neki osjećaj praznine, kao da nam nešto nedostaje, ali ni sami ne znamo tačno šta. A u suštini ako ne prihvatimo sve aspekte svoje ličnosti i sve svoje osjećaje, i ne poradimo na njima, na način da ih najprije upoznamo i integrišemo, a potom po potrebi na neki način i transformišemo, nedostajaćemo sami sebi. A to je realno najveći i najteži oblik nedostajanja!

Ipak, um je po nekim pitanjima glasniji, a po nekim drugim tiši u zavisnosti od toga šta je za nas važno, a šta manje važno, šta je bezbjedno, a šta potencijalno opasno. I upravo zbog toga nas um najčešće čuva u zoni komfora jer koliko god da je loše, istovremeno nam je tamo sve predvidivo i poznato, nema nekih iznenadnih situacija, koje bi se lako mogle pojaviti ukoliko sebi dozvolimo da iskoračimo u nepoznato.

Ipak, ako Ti koji sada ovo čitaš, znaš da se sva tvoja buduća postignuća nalaze van tvoje zone komfora, koja zapravo i nije toliko komforna koliko se čini, i ako znaš da ti sa tim postignućima dolaze i brojne lijepe, poželjne i prijatne emocije, zašto onda ne iskoračiti? Zašto se ne usuditi i još danas napraviti jedan mali korak u pravcu ispunjenja bar jednog malog izazova, koji sam/a sebi zadaš?!

Zato, što prije utišaj um, iskorači iz svoje zone komfora i prati svoj osjećaj! Pa onda opet uključi um i shvatićeš da se zapravo isplatilo jer si van zone, a i dalje je sve ok. Siguran si i bezbjedan! A uz to i hrabar, radostan i na sebe ponosan! I zar može više i bolje od ovoga?! Za danas dosta... Ali zato sutra sve iznova.... 

Utišaj um, prati osjećaj... Utišaj um, pojačaj osjećaj! 

Izazovi svoje izazove... Pa opet hrabro u novi dan!

Link na arhivu vijesti