Da li je lako biti prisutan u „ovdje i sada“?!

19.09.2021. 08:00

Jutro. Kafa. Nedjelja. Trudim se osjetiti i doživiti. Sebe. Okolinu. I još jednu nedjelju.

Bez njega. Bez nje. Bez svih onih koji više nisu tu. 

Ali ponajviše bez stare/starog sebe. Ili možda prave/pravog sebe.

Pretražujem self-help literaturu i prelistam sve što pronađem. Ipak, uglavnom vrlo slična poruka: Biti prisutan u ovdje i sada, što češće – to bolje! Jer prošlost je prošla, odigrala svoje, a budućnost je neizvjesna, i tek treba da dođe. Ali pitam se kako uspjeti biti potpuno prisutan u „ovdje i sada“?!

Lako je kada je lijepo, to nam je svima jasno. I upravo zbog toga te dobre trenutke obično i dočekujemo s velikom radošću i trudimo se da potraju što duže, pa čak ako je moguće i da nikada ne prestanu. Ali kako uspjeti u tome kada je teško... kada prolaziš kroz nešto jako loše?

Kako prihvatiti strah, koji je ušao u sve pore tvog bića, do te mjere da te paralizira, i čini da se osjećaš blokirano i utrnulo, kao da nemaš snage ni da hodaš, a ne da nešto konkretno napraviš i izboriš se s tim? Kako prihvatiti da osjećaš nelagodu i strepnju, čim otvoriš oči i plašiš se suočavanja sa svim onim što ti taj dan može donijeti, a ti ma koliko to želio, budimo realni baš i nemaš neku kontrolu? I kako svjesno prihvatiti panični napad i objasniti sebi da iako mantaš, treseš se, znojiš ili ti srce iskače iz grudi, ipak nećeš umrijeti, iako ti se čini da je upravo tako? Iskreno, vrlo teško!

Ili s druge strane kako natjerati sebe da potpuno prisutno zagrliš svoju bol, dok se gušiš u sopstvenim suzama? Kako dozvoliti sebi da svjesno osjetiš tu ogromnu bol u grudima, na mjestu gdje smatramo da nam je duša, iako to niko do sada nije dokazao?! Ali toliko te boli tu, kao da se lomiš na hiljadu dijelova, pa jednostavno znaš da je to duša, jer šta drugo tu može toliko boliti!

Povrijeđen si i razočaran jer shvataš da si se nečemu uzalud nadao ili si nekome previše vjerovao, a sve to ti se srušilo u samo jednom trenutku, kao kula od karata. Imao si nekoga za koga si mislio da mnogo vrijedi i da sve i svašta možete zajedno, ali konačno shvataš da si samo bio u jednoj velikoj zabludi jer vi zapravo nemate i ne možete ništa. I zato se sada i osjećaš tako povrijeđeno, razočarano i iznevjereno, kao da si dotakao dno dna, kao da roniš u mulju i valjaš se u blatu. A sve te boli, i duša i tijelo, pa nemaš snage ni da se pridigneš... čak ni da puziš, a ne da ustaneš.

 

 

Neko te toliko povrijedio, i nešto te toliko slomilo da misliš da više nemaš snage za dalje. I osjećaš čak da nemaš volje, a ni želje da se ikada više sastaviš. Čak ni za sebe! A ne za nekog drugog, novog ko bi jednom opet mogao postati dio tvog svijeta, a potom ga potencijalno opet i srušiti. Pa kako se onda usuditi ponovo otvoriti i pustiti nekoga blizu sebi, kada bliskost i ljubav sa sobom uvijek nose i mogućnost za povredu, bol i razočarenje? Teško, sasvim sigurno da jeste! Ali to što je teško nikako ne znači da je i nemoguće... Jer svi znamo da ništa nije nemoguće ako dovoljno vjeruješ i želiš!

Zato tada, baš u tim trenucima, daj sebi što više vremena da se pridigneš, previješ i odnjeguješ svoje rane, da sakupiš i prigrliš sve te odbačene i ranjene dijelove sebe, te da u cjelosti iscijeliš i naravno zavoliš. Koga? Pa prvo i najvažnije sebe! Jer je vrlo važno da napokon naučiš da iskreno i potpuno voliš sebe i da zaista uživaš u sebi, kako bi nakon toga na red mogli doći i svi ti novi prolazni drugi, koji će doći samo da odu, i svi ti pravi drugi, koji će doći da ostanu... I budu tu, i kada si sretan i kada si tužan, i kada si uplašen, anksiozan ili paničan, i kada si maksimalno hrabar. Jednostavno da budu tu za tebe, u svim tvojim sjajnim i ne tako sjajnim izdanjima!

Jutro je, još uvijek. Napola ispijena šoljica kafe. I još jedna nedjelja.

Ali neka je. Šta je tu je. Valjda upravo tako mora biti. Ili upravo tako i treba biti!

Kako god... ti samo sjedi. Sjedi i diši... u miru i tišini. 

Osjeti svoj dah i potpuno svjesno, popij tu kafu sam sa sobom. I sa svim svojim strahovima, nemirima i tugama. Jer sa kafom je uvijek sve lakše...

Dozovi se i saberi, pa lagano kreni u svoj novi dan. I izaberi da to bude još jedan običan, ali za tebe vedar i pozitivan dan. I obrati pažnju na neki lijep detalj u svojoj okolini - čisto, plavo nebo, blistavo, sjajno sunce, neobičan, mirisni cvijet ili lijepu, malu pticu. Pa motiviraj sam sebe, nabaci osmijeh na lice, otvori se nekim novim ljudima i prilikama, i kreni u susret nekim novim, ljepšim počecima! 

Hajde sad... Dosta je bilo!  Pamet u glavu... I ne (dan)gubi više!

Link na arhivu vijesti