Mentalno zdravlje žena u trudnoći – nevidiljivi problemi o kojima rijetko govorimo!

Mentalno zdravlje se obično opisuje kao „stanje dobrobiti u kome pojedinac ostvaruje svoje sposobnosti, adekvatno se nosi sa stresom svakodnevnog života, radi produktivno i doprinosi sebi i zajednici kojoj pripada.

Kako bi žene tokom trudnoće bile što zadovoljnije i što opuštenije potrebno je da u nekim svojim lošim izdanjima podsjećaju sebe da život nisu reklame sa televizije, a ni objave sa društvenih mreža, u kojima je sve na svome mjestu, i sve sjaji i blista. Nasuprot tome, život je spoj dobrih i onih nešto manje dobrih trenutaka, pa je upravo takav i život žena tokom trudnoće. O mentalnom zdravlju žene u trudnoći za časopis Roditelj piše Dijana Ivanišević – doktor psihologije, terapeut i coach.

 

Period trudnoće smatra se jednim od najvažnijih i najljepših perioda u životu svake žene. Međutim, niko od nas, koliko god da se trudi, ne može biti u potpunosti zaštićen od razlnih stresnih događaja i imun na brojne poteškoće i krize koje ovaj ubrzani i zahtjevni tempo života sa sobom nosi, pa tako ni trudnice. One su zapravo senzitivnije i vulnerabilnije zbog dejstva različitih bioloških, psiholoških i društvenih faktora, te im je još teže uspješno proći kroz neko izazovno iskustvo ili težak period. Stoga neke od njih omalovažavaju, umanjuju ili negiraju ta iskustva, dok druge pokušavaju ubrzati ili umanjiti značaj procesa promjena, što sve zajedno utiče na kvalitet njihovog funkcionisanja u svakodnevnom životu.

 

 

U skladu s tim postavlja se nekoliko pitanja: Kako pomoći ženama tokom trudnoće da se uspješno nose s izazovima svakodnevnice? Kako očuvati mentalno zdravlje trudnica i jačati njihovu rezilijentnost i fleksibilnost? I da li je u ovom trenutku, tokom ove nove realnosti pandemije COVID-19, koja predstavlja veliko individualno i kolektivno stresno iskustvo, uopšte i moguće ostvariti psihološku dobrobit i optimalno funkcionisanje? Sva gore navedena pitanja su kompleksna, posebno ovo poslednje, te sigurno i nemaju jednostavan odgovor. Zato krenimo s ovim prvim, uz nadu da će nam život i vrijeme dati prave odgovore.

Naime, mentalno zdravlje se obično opisuje kao „stanje dobrobiti u kome pojedinac ostvaruje svoje sposobnosti, adekvatno se nosi sa stresom svakodnevnog života, radi produktivno i doprinosi sebi i zajednici kojoj pripada.“ Dakle, baš kao i fizičko zdravlje, i mentalno zdravlje je znatno više od odsustva bolesti i ima veliki uticaj na sposobnost razmišljanja, osjećanja, relacija s drugima i uživanja u životu. Međutim, mentalno zdravlje žena tokom trudnoće lako može biti narušeno zbog dejstva brojnih promjena, te žene tokom tog divnog, ali zahtjevnog perioda mogu doživiti veliku ljubav, entuzijazam, sreću i radost, ali i veliku osjetljivost, zbunjenost, potištenost i uznemirenost. Bez obzira na to, uglavnom se smatra da je trudnoća obojena isključivo paletom pozitivnih emocija, dok se onim manje pozitivnim emocijama, koje ženu u tom vrlo značajnom periodu  čine posebno ranjivom, posvećuje mnogo manje pažnje. Stoga ni kod trudnica nije rijetka pojava anksioznosti, posebno kod prvorotki koje se gotovo konstantno brinu za zdravlje svoje bebe i sopstveno zdravlje, kao i depresije, koju uz veliku tugu, apatiju, bezvoljnost, beznadežnost i bespomoćnost, karakteriše i negativan način razmišljanja, kao i poremećaj spavanja i apetita. Pored toga, narušeno mentalno zdravlje žena tokom trudnoće povećava potencijalni rizik za razvoj nekih mentalnih problema i nakon trudnoće, među kojima vrlo značajno mjesto zauzima postporođajna depresija.

 

 

Stoga je vrlo važno prepoznati, priznati i prihvatiti ako se osjećamo uplašeno, nesigurno, tužno ili usamljeno. Jer sve to je normalno i događa se svima, a posebno ženama tokom trudnoće zbog brojnih promjena koje se događaju, kako u njima, tako i oko njih, I sasvim je uredu dobro razmisliti o svemu, priznati sebi trenutno stanje, sasvim realno, bez ikakvog pretjerivanja, te shvatiti da uvijek možemo nešto učiniti i nešto na bolje promijeniti. Jer koliko god da nam je teško ipak mora postojati neki izlaz i neko rješenje. Zato treba prihvatiti sve svoje emocije, upravo takve kakve jesu, jer svaka emocija je važna i svaka emocija je uredu. I iako je ponekad teško shvatiti značaj emocija jer su neopipljive, trebamo se potruditi da im damo što više mjesta. Jer ono što osjećamo nam treba jer nam osjećanja zapravo govore šta nam je. I tu su da nas vrate sebi. Stoga, obratimo pažnju na njih, poslušajmo ih!

Pored toga, kako bi žene tokom trudnoće bile što zadovoljnije i što opuštenije potrebno je da u nekim svojim lošim izdanjima podsjećaju sebe da život nisu reklame sa televizije, a ni objave sa društvenih mreža, u kojima je sve na svome mjestu, i sve sjaji i blista. Nasuprot tome, život je spoj dobrih i onih nešto manje dobrih trenutaka, pa je upravo takav i život žena tokom trudnoće. U skladu s tim, uvjerenje da sve buduće majke uvijek trebaju biti pune sreće, radosti i entuzijazma, ne opstaje zbog sudara s realnošću svakodnevnog života. Zato, drage žene, čak iako ste negdje tokom života to uvjerenje nesvjesno usvojile, sada ga postanite svjesne i preispitajte. Zapitajte sebe: Da li je to realno moguće? Da li je to zaista tako? I vrlo vjerovatno ćete shvatiti da nije… Zato prihvatite i da je sasvim uredu ako ste zabrinute oko toga da li će sve proći kako treba tokom trudnoće i poroda, ili pak tužne zbog sumnje da se nećete najbolje snaći u toj divnoj, ali vrlo zahtjevnoj ulozi majke. To vjerovatno osjećaju sve žene u trudnoći, pa se potrudite da budete svjesne svih svojih misli i emocija. Budite u kontaktu sa njima, posebno s onim negativnim i nastojte ih izraziti na neki način. Međutim, vrlo često u svakodnevnom životu umjesto da ih pustimo da odu mi ih potiskujemo i stavljamo svoje dobro uvježbane široke, lažne osmijehe. I na svako: Kako si?, naučeno, po navici odgovoramo: Odlično, nikad bolje! A umjesto toga negativne emocije bi trebali otpustiti, isprazniti ih riječima, kroz razgovor s nekom bliskom osobom, ili čak i suzama, ako osjećamo da nam u tom trenutku mogu pomoći. Jer negativne emocije u nama vrište i traže da se ispolje, da izađu van. A kada dozvolimo sebi da ih priznamo, prihvatimo i razgovaramo o njima, one se smanjuju. Ne potiskujemo ih više i ne sklanjamo u podsvijest već im dozvoljavamo da isplivaju na površinu. A kako nema barijera i zastoja, one polako, ali sigurno odlaze.

Ipak, osim razgovora, dobri saveznici u borbi protiv negativnih emocija mogu vam biti i odmor i dovoljno sna, šetnja po prirodi i lagane vježbe, uz konsultaciju s doktorom, kako biste imale i zdravo tijelo, i zdrav duh, kao i pisanje, čitanje, crtanje i slične relaksirajuće aktivnosti. Također, možete raditi nešto što vas inače raduje i pronaći i neki “svoj” način. Kako god, bitno je samo da budete dobro, čak i tokom ove pandemije koja nam donosi veliku neizvjesnost i osjećaj nedostatka kontrole. A ako osjetite da ipak postajete sve više napete i uplašene ili tužne i bezvoljne, potrebno je da se posebno posvetite sebi i svom mentalnom zdravlju, te zatražite dodatnu podršku i pomoć supruga, roditelja, prijatelja ili neke druge vama drage osobe. A ako se čini da ni to ne pomaže onoliko koliko bi trebalo i da vaše stanje možda vremenom prelazi granice uobičajene napetosti ili neraspoloženja i poprima sve više obilježja anksioznosti ili depresivnosti budite slobodne da potražite psihološku podršku i pomoć. Jer nije sramota razgovarati o tome! Naprotiv, sramota je držati sve u sebi i ne razgovarati. Jer zaslužujete da budete dobro! I sebi i svojoj bebi dugujete da se osjećate dobro, a potom naravno i svima ostalima.

Zato drage žene, radite na sebi i svom unutrašnjem svijetu i tokom trudnoće. Mislite dobro pa će dobro i biti… Budite zahvalne na svemu što imate, pa ćete se bolje i osjećati. I volite jako… sebe, svoju bebu i svijet oko sebe. I uvijek vjerujte i nadajte se najboljem! Jer bez obzira na to koliko vam je teško u  nekim trenucima, imajte na umu da će sve to proći, i da će se iz vaše slabosti i ranjivosti pojaviti vaša snaga. A ona vam je potrebna, za sve što dolazi tokom trudnoće, i za sve što dolazi nakon nje. I imate je više nego što mislite jer nikada ne znamo koliko možemo biti jaki, dok ne moramo biti jaki!

A svim dragim ljudima iz okruženja trudnica, savjetujem da se potrude i pruže im što više pažnje, nježnosti, razumijevanja i podrške. Jer tada su uplašene zbog svega što ih čeka… Tada su nesigurne i često se pitaju: Da li će moći spremno i uspješno proći kroz sve što ih čeka tokom trudnoće? A potom vrlo vjerovatno u svojim razmišljanjima odu i koji korak dalje i pitaju se: Da li će nekome moći biti sve? Da li su sposobne nekoga voliti potpuno bezuslovno? I da li su spremne sebe staviti u drugi plan i baš svake minute u danu biti na potpunom raspolaganju tom malenom biću? Jednostavno da li će biti u stanju pružiti mu toliku ljubav i pažnju, i čitav svoj život biti tu za njega? Ništa od toga im nije lako, iako je to biće divan i jedinstven dio njih samih. I baš zato, tada im ponudite zagrljaj umesto nametanja mišljenja da se podrazumijeva “da će to moći jer je to njihova beba koju vole od trenutka kada su saznale da postoji”, kao i razumijevanje umjesto insistiranja da prestanu razmišljati tako negativno jer “to nije dobro za bebu koja sve osjeti”. Dakle, potrebno je jednostavno biti tu, sa njima i uz njih, u svim dobrim i manje dobrim danima tokom tih posebnih devet mjeseci njihovog života. Jer na taj način mnogo lakše će proći kroz proces promjena i shvatiti da su bez obzira na sve trenutne brige i strahove sposobne ostvariti se u ulozi majke i u svemu tome pronaći svoju suštinu, radost, sreću i smisao. Mislimo o tome…